Amaterska radio-stanica

   E78CB   

  CQ Zona: 15           Lokator: JN92er           ITU Zona: 28  

 

Srđan Vučinić

Solunska 39                 89101Trebinje                      Republika Srpska

Bosna i Hercegovina

 


    Enlish      Srpski
 
 

 

POČETNA

 OPREMA I LOKACIJE (PREGLED AKTIVNOSTI)

DXCC STATISTIKA

MOJE DIPLOME


SEND ME AN E-MAIL

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

   

 

 

 

MARITIME MOBILE AKTIVNOST

YU4ETB/MM

  03.07.2002 - 10.11.2002

 

     Ova priča predstavlja mali doprinos znatiželji svih ljubitelja Radija u Svijetu koji se pitaju kako je to raditi sa raznih mobilnih i izmještenih lokacija kao što su brodovi, avioni, Svemir ili se jednostavno interersuju za razne vrste "neobičajenih" amaterskih radio-aktivnosti. Ona je takođe i pokušaj da na jednom mjestu sakupim sjećanja o vremenu provedenom na ovom brodu i o uzbudljivom "radio-iskustvu".

                                                                  Srđan Vučinić, E78CB (OP YU4ETB/MM)


Uvod

     Na ovaj brod sam došao u činu trećeg oficira navigacije. Kako inače živim u Trebinju, gradu smještenom u južnoj Hercegovini, moj put prema ukrcaju počeo je vožnjom automobilom do aerodroma u Tivtu u Crnoj Gori, zatim avionom do Beograda, u Srbiji. Nakon toga, dva sata avionom do Ciriha u Švajcarskoj a onda skoro šest sati avionom do Dubaija u Ujedinjenim Arapskim Emiratima. Nakon noći provedene u hotelu čekalo nas je još četiri sata kombijem kroz golu pustinju na istočnu stranu Emirata sve do Fudžaire, u čijoj blizini je najveće sidrište brodova na ulazu u Perzijski zaliv. I tamo nas je čekao usidren brod. Nakon promijenjena tri aviona i dvije duge vožnje automobilom, do broda preostaje još samo pola sata ljuljanja u brodiću za dostavu zaliha.

            

Prizori sa ulica Dubaija

     Moja dužnost na brodu bila je navigacija i briga o sigurnosnim i komunikacionim sistemima broda. Radno vrijeme zvanično je iznosilo osam sati dnevno ali se veoma često radilo deset a ne rijetko i dvanaest sati. Za vrijeme boravka u luci radio sam u smjenama po šest sati rada i odmora naizmjenično, ponekad i po pet ili šest dana zajedno sa ostalim oficirima i posadom na brodu. Na brodu nas je bilo osam oficira (svi Evropljani) dok su "nižu" posadu činili većinom Filipinci.

           

  

  Prilaz brodu i mornari kako izvlače naš prtljag na palubu

      Imajući u vidu svoje dužnosti i odgovornosti u skladu sa poslom, ali i odgovornost prema svom slobodnom vremenu prije svega :-) pitao sam Kapetana za dozvolu da koristim brodsku radio-stanicu za radio-amaterski rad u slobodno vrijeme. Kapetan je inače odgovoran za sve na brodu i treba da izda odobrenje za sve što se tiče broda. Ovaj put, Kapetan je bio Englez.

      Rekao je da je čuo za radio-amatere ali je bio u nedoumici oko upotrebe brodskog radija u tu svrhu, tačnije oko toga kako će se to složiti sa pravilima kompanije. Prema njegovom tumačenju, jedini pozivni znak koji bi se mogao koristiti sa brodske stanoce bio bi samo pozivni znak broda, inače dodijeljen od ITU i jedinstven za svaki brod. Nakon nešto vremena koje sam utrošio ubjeđujući ga da tako nešto jednostavno ne može biti princip, složio se da će kontaktirati kancelariju kompanije (u Roterdamu) te da će se rapitati u vezi toga i da li je on ovlašten da odobri nešto tako. Sutra dan se složio da mogu da koristim brodsku stanicu ali sam mu morao ponovo objašnjavati zašto namjeravam koristiti radio-amaterski znak umjesto pomorskog znaka dodijeljenog samome brodu (inače 3EFX9). Tada još nisam imao svoj lično znak pa sam odlučio da radim sa klupskim znakom YU4ETB/MM. Na kraju, Master (to je naziv za Kapetana-zapovjednika) se složio ali mi je ipak dao "zadatak" da u svakoj vezi pored svoga znaka pomenem i pozivni znak broda što sam, vjerovali ili ne, nekoliko puta i učinio.  I još, pošto je ovo bila nova situacija u njegovom 30-godišnjem iskustvu na moru, obavezao me je da na brodu ostavim jednu kopiju svog dnevnika rada na stanici za brodsku arhivu, što sam naravno i učinio. Tako je bilo potrebno nekoliko dana objeđivanja ali na kraju je sve ispalo dobro.

      U ovakvim stvarima, i na brodu inače mnogo toga zavisi o tome na kakve ćete ljude naići pa se često i najmanja sitnica može pretvoriti u problem ukoliko se ne nađe zajednički jezik. U ovome slučaju "Barba" je bio od onih "boljih" i zato je sve proteklo dobro po mene. Jednostavno rečeno, imao sam sreće :-)


O brodu

M/V Welsh Venture  - Very Large Crude Oil Carrier

Osnovni podaci :
Ranije ime broda  N/A
Vrsta Vrlo veliki nosač sirove nafte (VLCC)
Zastav Panama
Proizvođač Sasebo Heavy Industries, Japan
Godina proizvodnje 1991
IMO broj 9012238
Proizvođač motora B&W
Brzina čv. 14.2
Snaga motora (KS) 24,883

Brod je bio tanker za sirovu naftu, koju je prevozio iz Perzijskog Zaliva za zemlje dalekog istoka. Ovu razdaljinu  prelazio je za oko 20 dana (+/- 5), zavisno od zemlje u koju se putuje.


 Uslovi rada

     U početku, iskreno, nisam znao šta da očekujem. Brodska radio-stanica je zapravo bila jedna velika konzola od oko 400-500 kg težine a nalazila se u radio-sobi. Kako su radio-telegrafisti i dežurstva u sklopu GMDSS standarda isključeni iz sastava standardne brodske posade od 1992 godine, radio-soba je pretvorena u kapetanovu radnu kancelariju. Sama stanica je bila i dalje operativna ali se koristila samo za mjesečnu probu radio-teleks komunikacija. Radio-konzola FURUNO RC 880 je bila oko 1.80 m visoka i duga nešto više od toga. Iza sebe sam imao oko 10 godina iskustva na kratkim talasima, radeći najviše CW i SSB sa oko 10.000 ostvarenih veza ali ovo je za mene predstavljalo novo iskustvo. Malo sam (u toku čitavog sledećeg dana) proučio uputstvo za upotrebu kako ne bih nešto slučajno zapalio, mada se već iz prve dalo naslutiti da pokretanje ove "mašine" ne bi trebalo biti teško. Od cijele posade broda jedino su dva oficira i kapetan znali da izvedu standardnu mjesečnu radio-teleks test proceduru.

FURUNO RC 880 Radio Konzola

    Kako god, uređaj se sastojao od dva napojna ispravljača, povezana sa pomoćnim akumulatorskim napajanjem (za 8 sati rada), jednog  MF/HF predajnika FURUNO FT-128 (sa digitalnim prikazom i direktnim unosom frkevencije i sa konvencionalnim VFO), jednog "rezervnog predajnika sa nešto manjom snagom, jednog standardnog prijemnika FURUNO RV-128 i jednog "dodatnog" prijemnika (na slici u sredini u desnom dijelu) za DSC (Digital Selective Call) komunikaciju, u skladu sa GMDSS propisima iz 1992 godine.  Glavni "predajnik" je zapravo bio samo pobuda za stvarno pojačalo ograničeno na 800 W izlazne snage (zavisno od frekventnog opsega).

  Antena je bilo ukupno pet (ako se ne varam). Glavna antena - multiband vertikalna, rezervna - obična žica napajana po L sisitemu i samo za malu snagu, zatim prijemna antena - takođe žica ali bez "mase" i na kraju "dummy" vještačka antena koja je zapravo bila skupina zavojnica unutar uređaja kako bi se izbjegao QRM prilikom podešavanja uređaja. Sve antene su imale propisno izvedeno uzemljenje i zaštitu od prenapona od grmljavine, a izbor se vršio preko velikog preklopnika.

     Ipak, najviše sam bio impresioniran automatskom antenskom kutijom. Ovaj, takođe FURUNO uređaj na sebi je imao samo tri dugmeta i tri "točka" ali je ove poslednje, kako ćemo vidjeti kasnije,  bilo skoro nepotrebno dirati.

      Procedura za pokretanje uređaja je sledeća:  Jedan minut nakon što se uključi ispravljač, uključimo glavni predajnik i unesemo željenu frekvenciju. Tada uključimo pojačalo nakon čega će antenska kutija početi sama da okreće "točkove" dok se ne zaustavi. Nakon što se uključi zeleno svjetlo na pojačalu, može se početi emitovati. Nadalje, prilikom promjene frekevencije, kutija će se sama podešavati. Ukoliko nešto pođe naopako (veliki SWR) uključiće se crvena lampica i tada ne smijemo emitovati. Prema uputstvu, potrebno je tri minuta dok lampe u pojačalu ne budu spremne za rad.

    Rad automatske antenske kutije je specifičan jer radi po sistemu memorija. Nakon što se uređaj podesi na jednu frekvenciju potrebno je pritisnuti dugme "M", istu operaciju odradimo za bilo koju drugu frekvenciju. Nakon toga, antenska će kutija sama podesiti uređaj na bilo koju frekvenciju između ove dvije sa odnosom stojnih talasa 1:1 (!) Meni se činilo da se u ovo 50 kg tešku antensku kutiju, može unijeti skoro neograničen broj "memorija", a kutija automatski čita frekvenciju koju podesimo na prijemniku (ne na predajniku). Nešto ovakvo bi za većinu radio-amaterskih stanica u svijetu vjerovatno bilo jednostavno preskupo.


  Propagacije

     Prvo, potrebno je da kažem nešto o opštim uslovima u kojima se moja aktivnost odvijala. Brod je obavljao jednu vrstu linijske plovidbe. Plovio je iz Perzijkog zaliva, preko Arabijskog mora, pored Šri Lanke a zatim pravo istočno sve do Sumatre gdje je prolazio kroz tjesnac Malaka pokraj Singapura zatim sjevero-istočno kroz Kinesko more pa sve do Tajvana, Koreje, Kine ili Japana, zavisno od mjesta iskrcaja. Nakon iskrcaja koje je često obavljano i u nekoliko zemalja, brod se vraćao istim putem u Perzijski zaliv na sledeći utovar.  Ovaj put u jednom smjeru trajao je u prosjeku 23 dana. Kao što pretpostavljate imao sam pune ruke posla a tek malo slobodnog vremena za rad na stanici. Radio sam u glavnom noću i sa otvorenog mora, u periodu kada kapetan nije bio u svojoj "kancelariji".

       Pitao sam se kako će morska površina svukuda u naokolo djelovati na prostiranje talasa i kakav će efekat imati na moj signal. Od prije sam znao da takve površine imaju vrlo dobru provodljivost i da predstavljaju skoro "idealno zemljište" ali sam se istovremeno bojao i efekta "upijanja" tj. slabljenja signala. Sa druge strane, imao sam japansku fabričku vertikalnu antenu namijenjenu za više bandova. Kako je brod pravljen u Japanu na njemu je sva oprema japanske proizvodnje, od kašike, preko sidra, pa do vertikalne antene. Podnožje antene nalazilo se na oko 25 m iznad vode kada je brod bio sa punim tovarom, a na oko 35 m kada je bio u balastu (prazan), a sama antena bila je 9 m visoka. Uzimajući u obzir snagu od oko 700 W, očekivao sam da će me na suprotnoj strani planete čuti sa raportom 448 tj. 44. Tako sam mislio, ali se ispostavilo da nisam bio u pravu!

                         

                                               Izgled antene i mjesta montaže i pogled sa lokacije na more ispred (sa oko 30m visine)  

      Prosječan primljeni raport čujnosti se kretao oko 569 i 56-57! Jednostavno, svi su me čuli prilično dobro. Izgleda da su japanski inžinjeri odradili dobar posao a rekao bih i morska površina posebno!

     Sve moje procjene i utisci koje ovdje pominjem bazirani su po najviše na opsegu 14 MHz i na radu SSB modulacijom, za šta postoje određeni razlozi. Prvo, nakon što sam probao i malo rado sa uređajem telegrafijom na 7, 14 i 21 MHz pa čak imao i određenog uspjeha, zaključio sam da čitav sistem zapravo nije pravljen za rad telegrafijom. Osjetljivost nije bila zadovoljavajuća, a odsustvo filtera ili bilo koje komande za "pročišćavanje" ili kontrolu dolaznog signala govore dovoljno u prilog tome. Iako sam telegrafijom dobijao zadovoljavajuće raporte od svukuda, signali koje sam ja čuo bili su prilično loši. Kako je i taster sa kojim sam raspolagao bio stari i dotrajali "pješak", vrlo brzo sam odlučio da aktivnost prebacim isključivo na SSB, a opseg od 20 m se sam po sebi nametnuo jer je bio skoro uvijek otvoren. 


 Aktivnost po opsezima

     Kako se brod najviše kretao u IARU regionu 3, prvo sam isprobao 80 m opseg, očekujući okolne "lokalne" DXCC zemlje, ali one jednostavno nisu bile tamo! Izgleda da je u dijelovima svijeta kao što su Indo Kina, Indija i Bliski Istok, radio-amaterska aktivnost "potisnuta" na gornje opsege. Pretpostavljam da su pokušavali kontaktirati sa Evropom ili drugim DX zemljama jer u njihovom bliskom okruženju i onako nema previše operatora. Možda ovo i nije u potpunosti tačno ali vjerujem da vrijedi  do određene mjere. 

      Opseg 40 m u čitavoj Aziji je zanimljiva priča. Sa mojim uređajem nije bilo moguće ozbiljno raditi CW zbog odsustva filtera i velike količine smetnji i šuma na čitavom opsegu. Bilo je nekoliko jakih stanica iz VU i JA ali to je sve što sam mogao čuti i uraditi sa svojim prijemnikom. S vremena na vrijeme kompletan opseg se pretvarao u gomilu buke i pomiješanih signala ali tu nije bio kraj! U sredini svega često sam nailazio na vrlo snažan komercijalni radio-difuzni signal koji svojim smetnjama prekriva više od čitavog 40 m opsega. Bilo je užasno! Ostvario sam nekoliko CW kontakata i pozdravio se sa 40 m! Kasnije mi je padalo na pamet da možda ni prijemnik na tom opsegu nije radio ispravno (?!)

      Nisam proveo mnogo vremena na opsegu od 15 m jer se većina moje aktivnost bazirala po noći a u to vrijeme ovaj opseg nije bio "otvoren". Izgledalo mi je da nema neke velike razlike u odnosu na 15 m u Evropi, ili vjerovatno bilo gdje u Svijetu..

     Opseg od 20 m je bio otvoren cijeli dan i locirao sam se najviše na USB dijelu opsega. Tu je bilo lakše i brže raditi jer je taster za CW koji sam imao na raspolaganju bio prilično dotrajao. Sa druge strane, na SSB je uvijek bilo dovoljno stanica i bilo mi je relativno lako da brzo napravim "pile-up" situaciju, jer sam bio "Maritime Mobile Station" :-)


    Aktivnost po regijama

     Radeći sa Dalekog Istoka, očekivao sam veliku navalu UA9, UA0, JA, ili VK stanica ali situacija je bila nešto drugačija. JA ipak jesu bili najaktivniji. Iako sam očekivao mnogo više UA0 i UA9 bilo ih je ali dosta manje. VK i Afrika - rijetki. Južna Amerika - vrlo rijetko. Ali cijela Evropa i zapadna obala USA su bili vrlo jaki i "široko prisutni".

    Radeći iz Indo Kine do Šri Lanke :  Utisak je prije svega da Evropljani "razbijaju". Nešto VU, UA9 i VK. VK su prisutniji više nego na Dalekom Istoku. JA još uvijek vrlo jaki. USA - slabo i rijetko. 

    Radeći iz Arabijskog mora i Perzijskog zaliva:  Uprkos jakom prisustvu evropskih stanica, povremeno sam se osjećao kao da sam u Meksičkom zalivu. US Navy je u ovome dijelu svijeta vrlo prisutna. Mnogo njih radi kao amateri iz Zaliva, ali na pomorskim VHF kanalima su prilično dosadni. Od svakog broda koji ulazi u zaliv po nekoliko puta se traže pojedinosti o vrsti broda, teretu, odredištu, vrsti i broju posade, imenu kapetana, planiranom povratku i slično.. čim uđete u Zaliv. US Navy nastoji da kontroliše protok plovila u Zalivu u potpunosti, od Kuvajta pa skoro do obale Indije. Ipak, što se tiče amaterskog radio-saobraćaja, Evropa je vrlo jaka, Afrika - rijetka ali prisutna, VU i čak VK takođe ali sporadično. Južna Amerkia - vrlo rijetka, ali uvijek se pojavi neko "ludo ostrvo", izgleda kao da za njih nema pravila. I naravno, JA - i dalje jasno prisutan. 


  Stranice dnevnika:

 

           

                    

           

           


YU4ETB/MM QSL Info

  1. BIRO preko E73ETB    2. via  www.eqsl.cc

                                

3. DIREKTNO na :  Radio-klub "Trebinje", Poligon Sjeverni Logor, 89101 Trebinje, Republika Srpska, Bosna i Hercegovina


Još malo fotografija:

 

                

Pogled sa komandnog mosta (moje radno mjesto)

 

Sumrak je vrijeme za snimanje pozicije pomoću zvijezda (ili za uključiti 40 m opseg)

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Napoštajući brod                                                 

 

 

 

                   

 

 

 

   Iz Singapura, na putu kući

                      

 

 

 

 

 

 

  Hvala za sve veze, QSL-ke su sigurne!

 

73 od YU4ETB/MM


 

* * *

POČETNA

 

 Free Website Hosting

 

 

 

MARITIME MOBILE AKTIVNOST YU4ETB/MM (2002)


 

PRIJEM METEO INFORMACIJA ZA PODRUČJE JADRANSKOG MORA NA MF/HF/VHF FREKVENCIJAMA



Free Website Hosting