Korcula 2000

Hrvatska DXPedicijska Grupa i Radio klub Vela Luka zajednički su organizirali rad u natjecanju RSGB IOTA Islands On The Air koje se održalo 29 i 30. srpnja 2000. godine. Ponovo smo odabrali rad sa lokacije Hum oko 370 m nadmorske visine i relativno blizu civilizacije, nekih 15-ak minuta vožnje od Vela Luke.

Kako i obično to biva, prvi se dogovori vrše od Božića do malo iza Nove godine. Tad se već znalo da ćemo sigurno raditi u natjecanju, svi su trebali osigurati godišnji ili neki vid slobodnih dana u vrijeme natjecanja, a vrlo ubrzo znali smo i da će cijela expedicija trajati cca 10ak dana, pa koliko tko može ostati....

Sam dio expedicije oko IOTA natjecanja traje relativno kratko, ali je aktivnosti u tih par dana, od petka do nedjelje napretek. Nažalost, količina novca određuje mnoge stvari pa tako i dužinu boravka članova expedicije na otoku Korčuli. Dolazak je predviđen za četvrtak navečer. Kako expedicija postavlja (i skida) sve dijelove opreme, koju i donosimo uglavnom sa sobom, to je vremena vrlo malo. Srećom, da nebismo imali problema s viškom opreme, mnogo su nam pomogli nepoznati amateri iz prijateljske Republike Češke. Nekoliko dana prije natjecanja otkazali su dogovoreni prijevoz antene koju smo željeli kupiti od jednje tamošnje tvrtke, a s obrazloženjem da im ne stane na auto. Ovaj tužni dio priče u koji su upleteni rznorodni čimbenici za sad ostavljamo po strani, tek smo sa sjetom pregledali izvješće radijske postaje koja je radila u IOTA contestu iz Republike Hrvatske, sastavljene ponajvećma od amatera s prefixom OK. Uz antene koje su nosili za sebe, stvarno ima naša antena nebi stala ni da su došli kamionom.

Zvonko 9a3lg, donosi isprobanu antenicu, članovi kluba Vela Luka, prave neke antene, radionica je otvorena i u Ozlju.... bit će antena.

Sve sklepano u zadnji čas, ali ipak se nadamo da će raditi bar dio opreme. Nakon lanjske nevere nitko ne sumnja da će ovaj puta vrijeme biti lijepo. Broj e-mail-ova i telefonskih poziva raste na zadovoljstvo telefonskih kompanija i konačno kreće se na put. Svatko putuje u vlastitoj režiji. Dogovor u zadnji čas (srijedu popodne pred sam put); vidimo se u Drveniku ujutro. Od tog časa svaki je dio ekipe prepušten sebi. Neki su već na Korčuli.

Put je dalek i kao obično prava mala avantura. Tko autobusom iz Daruvara, tko autom iz Siska, Zagreba, Samobora, Ozlja, tko vlakom, a neki su napali i iz pravca srednjeg Jadrana..... Rano ujutro u Solinu, brzi vlak se ne zaustavlja, palimo stanicu; 9A7R poziva te 9A2U/vm (vlakomobil) ! E ! Konekt iz prvog pokušaja. Nalazimo se u Splitu, 9A7R, 9A2R, 9A7KNB i 9A3ZA. Pretovar u stvari u Ford-Tavriju i pokret. Kroz sat vremena; 9A3WP de 9A3ZA/m. E !

Komunikacija uspjela. CQ CQ de 9A3SK.... ima nas, ima nas... organiziramo mini HAMFEST u Drveniku frühstuckamo i konačno naš trajekt "Dominče" ide po nas.

Koncentracija radioamatera, ne računajući nepoznate češke turiste, na trajektu je prilična; 9A2R, 9A3SK sa suprugom Lidijom (još lani YL, ah te expedicije), 9A3WP, 9A3ZA, 9A4GL, 9A7KNB, 9A7R. Trajekt je redovit, a da plovidba nebi bila dosadna, pred Korčulom nas napada mali gusarski gumenjak u sastavu 9A3LG/9A3PA/mm, koji se motaju oko trajekta na čuđenje putnika, dok se mi pojedinačno pozdravljamo s njima na 144MHz opsegu .

Kroz razumno vrijeme svi stižemo u Račišće gdje nas dočekuje gusarski dvojac s familijama, ali i prvi današnji obrok. Kako je početak postrojavanja za natjecanje tek u petak ujutro, svatko si je našao neku zanimaciju za slobodno vrijeme, neki su se igrali tko će duže spavat, drugi ko će više bevande, treći su gledali međunarodni turnir u boćanju za žene.... bilo je svega. Glavno da smo ujutro na vrijeme krenuli put Huma. Svi su stigli, osim glavnog transportnog djelatnika, koji se malo ofriškao u hotelu i doručkoval ko čovijek, dok smo ostali gablecali stilom pružni radnici, na zidiću uz kontejner.....Tu su oni među nama koji su prvi put na expediciji upoznali prve čari juga svih jugova južne Dalmacije; prodavač u trgovini rezal je salamicu takvom brzinom da smo povremeno pomislili da nije zadrijemal na poslu ! HI

Ubrzo je temperatura zraka u hladu dostigla +35 C. Nažalost sve smo morali raditi na suncu. Ipak, uporna ekipa ne predaje se pred prvim teškoćama. Postavljamo QUAD za 14/21/28, zateže se dipol za 80m, pravimo i neke žice za 40m, imamo i vertikalku nepoznate tvrtke, ali poklonu se ne prigovara! Malo po malo antene se formiraju u konačni skup beskorisnih žica, ali ih stavljamo u funkciju. Vrijeme nas služi. Brojna ekipa raspoređena je po raznim poslovima. Problemi su standardni za neisprobane stvari. QUAD treba podešavati, dipol je dobar, slooperi rade. Malo inata dovoljno je da rotator vrti ali ne pokazuje smjer. To nas ne smeta previše. Uz rad pokušavamo se dogovoriti i nekakvu taktiku. Nakon napornog dana na visokoj temperaturi, dio ekipe se osvježava u moru. Kasno navečer pridružuje nam se Dado, 9A3NY (nije došal praznih ruku!). Sad smo svi konačno na broju, osim onih koji su već ranije odustali od expedicije.

Kako i priliči aktivnom godišnjem odmoru, ustajemo rano. Sunce već žari a temperatura raste li raste. 30 stupnjeva je već oko 8 ujutro. Mali vjetar stvara osjećaj virtualne svježine. Stavri se poslaguju na mjesto i čini se da budemo ove godine počeli na vrijeme. Postavljamo još jedan QUAD. Kad nemamo beama, bit će i to neka pomoć. Imamo i stanicu za loviti množitelje.

9a3pa montira dipol za 40m

Šteta kaj veliki broj nas nije nikad radio na takav način u ekipi. Ima dosta nejasnoća oko rada, ali smo uvjereni da će sve biti prevladano. Da je na jugu svih jugova za paketni radio potrebna postaja EME kategorije, znali smo od prije pa smo se pripremili. Paket radi, ali daleko je to od onog na šato su navikli komforni operatori Zagreba i okolice.

Ove ćemo godine više pažnje posvetiti množiteljima. Nije baš svima jasno da jedan množitelj vrijedi i više desetaka veza. Matematika je jednostavna, ipak, rad u ekipi nešto je drugo nego rad u klubu s dva operatora. Svi se prilagođavaju u radu. Oni koji su već radili u ekipi pomažu onima koji se prvi put susreću s takvim radom. Kako vrijeme odmiče, problemi, kojih nikad ne nedostaje, rješavaju se po redu prioriteta. Prateći lanjski LOG, predvečer se dolazi do zaključka da je veza otprilike podjednako u istom trenutku. Snaga ne veća od 300W, ponajčešće oko 200W (razni problemi sa energijom i interferencijama), te neimanje respektabilnijeg antenskog pojačanja, sami radiouređaji čije je vrijeme iza nas i pažnja malo više poklonjena pravilnijoj raspodjeli rada na množiteljima i radu u pile-up-u daju za rezultat to što nije do večernjih sati premašen lanjski broj veza. Broj množitelja puno je solidniji i može se reći da je s te strane ipak situacija bolja. Pozitivno je pri raščlanbi što se možemo osvrnuti na prošle dvije godine kad smo s iste lokacije radili s različitom opremom i različitim pozivnim znakovima. Prvi put sa G5RV na 3 - 5 m visine i solo uređajem IC-745, snaga 30 - 60 W, nismo mogli koristiti sve opsege na CW i SSB radi SWR-a, znak je bio 9A2U/p. 1999. imali smo 3el beam za 3 opsega, mali, ali solidan za svoje izmjere, znak je bio 9A0DX. 2000.-e sa pojačalima, nažalost zbog nedovoljno struje nevelikih snaga, sa QUAD antenom, ali sa dva uređaja, znak je 9A1V.

Kako je otpala opcija rada s jedne lokacije gdje bi bilo moguće postaviti neke učinkovitije antene za niže opsege, opet smo ostali s dipolom za 80m na nekih 5 - 6m iznad zemlje. Ni za 40m nismo bolje prošli, jednostavno nismo mogli donijeti još i vertikalke, a stupova s kojih bi bacili prave žice na lokaciji nema.Tako su nam donji opsezi opet ostali prikraćeni, dok je QUAD radio solidno. Kako je noć bivala gušćom, skor je rastao, ali, nažalost software koji smo koristili nije baš dorađen za IOTA contest, te se iz njega nemože zaključiti gotovo ništa osim djelimčnog pregleda množitelja. Tu dolazimo do trenutka kada smo lani prvi put prekinuli rad zbog nevremena. Nakon toga usporedba s lanjskim rezultatom moguća je još samo na kraju kad se izračunaju bodovi, zbroje množitelji i vidi konačni broj veza. Noć protiče u solidnom tempu pozivajuće stanice, a broj množitelja odgovara korištenoj opremi. Ekipa iz DL koja radi sa same obale mora, blizu hotela Adria, nekih par km zračne linije od nas, javlja nam se na svim opsezima. Oni rade s dva uređaja i također imaju vertikalku, samo se njhova zove R-7000, a mi našu zovemo Svatoplug HI Razlika je osim u imenu i ucijeni, mi bi, da smo samo malo debljih lisnica, za cijenu jedne njemačke mogli kupiti nešto izmedju 12 i 15 komada ovih talijanskih.... usporedba kvalitete mislim da je suvišna.

No, boj ne bije svijetlo oružje, pa smo mi prionuli radu i veze su se u LOG-u uredno redale. Prilike na opsezima bile su, prema očekivanju, bitno lošije nego prije i poslije kontesta (provjereno). SFI je sa 253 koliki je bio 21. srpnja, uredno padao i pao debelo ispod 200 u vrijeme samog natjecanja. Nemožemo se pohvaliti nekim izuzetnim otvaranjima. Dobro je što smo na moru, pa se ipak nije sve zatvorilo. Nedobro je što su i ostale konkurentske postaje na otocima pa je i njima opseg otvoren. Kako je tko iskoristio svoje prednosti i nadoknadio nedostatke vidjet će se kad budu poznati rezultati.

Nije da smo nešto cijelo vrijeme držali opasan tempo. Iskustvo pokazuje da se najbolji rezultati postižu isključivo u opuštenoj atmosferi bez napetosti. Jutarnja kava koju je upriličio dio ekipe, upravo je poslužila takvoj svrsi. Dogovor u miru velolučkog kafića, bez uređaja u pozadini, zujanja agregata, ventilatora, šumova iz kv, fm, packet stanica......

Dogovor za posljednje napore u cilju postizanja što boljeg skora s ovim što se ima. Odmoreni zamjenjuju umorne pazeći na njihove primjedbe što se na opsezima događa. Malo pojačavamo tempo u posljednjim satima, a nakon gableca, te na kraju izlazimo s preko 2700 veza i skoro 400 množitelja. To je skor puno bolji nego lani, ali i rad je bio drugačije organiziran. Analize svega slijede. Svatko je zapazio neke nedostatke, ponajprije organizacijske, jer oko opreme se može samo novcem, tu dobra volja nije dostatna kvaliteta.

Umorna ekipa posprema opremu začuđujuće brzo. Već sat dva nakon natjecanja dolaze nam u posjetu kolege iz DL. Nije potrebno gledati u LOG. Zadnju smo vezu imali par minuta prije kraja natjecanja, na njihovih oko 1100 dajemo 2700++, zna se tko časti pivom !

Nemožemo se požaliti, riječ je održana. Komentiramo natjecanje i razgovaramo o svim čestim radioamaterskim temama, od zakonodavstva za amatere u 9A i DL, opreme, taktike, planova za nastavak ljetovanja ali i expedicije. Netko rukom pokazuje na pučini mjesto gdje se vidimo za dva dana. Mali otočić Pločica. Slikamo se i utovarujemo opremu. Večera u Bile 9A2CP samo što nije. Brzinsko kupanje, prvo nakon par dana.

Susretu sa starim prijateljem nazoče svi operatori. Jede se ukusna riba i pije dobro vino. U tim trenucimo nije nam na pameti natjecanje. To je sad iza nas. Iza 22 sata vraćamo se na Hum. Treba dobro promisliti da se nešto ne zaboravi. U tišini stojimo ispred našeg PPS-a i gledamo prema Hvaru. Periodičkim bljeskom javlja se naš slijedeći cilj. Svjetionik na otoku Pločica. Hoteli Tavria, Citroen, Golf, svi A(uto) kategorije i motel PPS čekaju umorne operatore........zzzzzzz....

Kratka analiza:
OSVOJENO JE 7. MJESTO U SVIJETU !
Češka expedicija, 9A0A, podpomognuta prijedsjednikom HRS-a, opremljena stvarima o kojima smo mi mogli samo sanjati, zaostala je za oko Milijun bodova, ali su odmah iza nas, na 8. mjestu. Broj množitelja vrlo je presudan u ovoj kategoriji. Tako primjerice imamo više veza i QSO-bodova od pobjednika, ali nam nedostaje množitelja. OH9A s najvećim brojem veza, vjerojatno je i najveći gubitnik u ovoj kategoriji.
Jednom budemo pokušali s pravima antenama i uređajima, do tada....
73's from 9A-DXP-G !

9A2CP, 9A2R, 9A3LG, 9A3NY, 9A3PA, 9A3SK, 9A3WP, 9A3ZA, 9A4GL, 9A4RV, 9A4VV, 9A7KNB, 9A7R.