Sve je pocelo tako sto mi je Mirza T94CQ (VK4DX), pocetkom maja 1997 dok smo se oprastali na aerodromu u Frankfurtu dobacio: "Vidimo se u Australiji". Na to sam se samo nasmijao ali posto smo zahvaljujuci paket radiju ostali u kontaktu u septembru je uslijedio i zvanican poziv od njega i njegove XYL Elme da ih posjetimo. Mi smo naravno odmah prihvatili pa je ubrzo bio poznat i termin posjete - februar 1998, sredina australijskog ljeta. U medjuvremenu je Mirza preselio u veliku kucu tako da je bio rijesen i problem naseg smjestaja. Naime Elma i Mirza su u septembru 97. dobili kcerku Alenu a i nama se u posjeti prikljucila bivsa Elmina kolegica sa posla Susanne tako da ce nas biti puna kuca.


Let avionom (uh!)

Eh, ovdje moram reci, da kako se priblizavao dan naseg polaska, mene je pocela hvatati frka jer do tada jos nikad nisam letio avionom. Da stvar bude jos gora to nije bio let od par sati nego je trebalo izdrzati citavih 20 sati efektivnog leta.

Konacno je dosao i taj dan, 09.02.1998. dan naseg polaska. Na Frankfurtskom aerodromu nas docekuje prvo iznenadjenje. Nas avion za Singapur (9V) kasni puna dva sata ali i to je nekako proslo tako da smo se konacno ukrcali i nas Boeing 747 krece na svoj 13-satni let. Susanne i moja XYL Birgit su imale obzira na to da ja prvi put u zivotu letim avionom pa su mi bez diskusije ustupile mjesto do prozora. U principu let je bio sasvim u redu osim dijela iznad YA, AP, VU i S2 gdje smo imali strasne turbulencije (makadam, hi) i citavo to vrijeme nisam mogao oka sklopiti.


Prva stanica - Singapur (9V)

Napokon smo kroz oblake mogli vidjeti nasu prvu stanicu: Singapur (Singapore), grad - drzavu. Nakon slijetanja susreli smo se s problemom kako provesti vrijeme do naseg sljedeceg leta jer avion za Brisben (Brisbane) polijece tek za 10 sati. Na jednom standu turistickih biroa slucajno smo vidjeli da se svakih 3 sata organizuje obilazak grada i da sve to, sto je najvaznije ne kosta nista. To je bila izvrsna prilika da vidimo i nesto izvan aerodromske zgrade. Prvo sto sam primjetio je da automobili voze lijevom stranom ali na to sam se kasnije u VK potpuno navikao. Inace klima u Singapuru je tipicna tropska, velike vrucine i velika vlaznost vazduha. Za nas je to bio sok, iz zime sa nekih 4 - 5° C doci u ljeto na +38°C. U samom centru je dosta nebodera tako da sam Frankfurt u odnosu na Singapur izgleda kao djeciji vrtic. I jos nesto sto se odmah primjeti, grad je cist kao apoteka. Birgit i Susanne su normalno cijelo vrijeme razgledale grad dok sam ja gledao nebu pod oblake ne bi li ugledao kakav beam ili quad i u mislima uveliko vozio pileup-e kao 9V/T94DX.


Konacno VK land

Nakon sedam sati leta iz Singapura konacno slijecemo u Brisbane. Posto smo prosli pasosku i carinsku kontrolu culi smo poznati glas koji nam dobacuje: "Hello Germany" Jedva smo prepoznali Mirzu koji je na glavi imao baseball kapu sa natpisom "Queensland - Australia" suncane naocale, T-majicu, sorc i papuce za plazu. Nakon kraceg pozdravljanja ubacujemo nase stvari u njegovo auto i krecemo, naravno lijevom stranom. Ubrzo stizemo pred kucu obitelji Sivcevic. Tu se pozdravljamo sa Elmom i upoznajemo njihovu 5-mjesecnu kcerkicu Alenu. Naravno uslijedila je lavina pitanja i odgovora sa obje strane jer je skoro prosla godina kako se nismo vidjeli. Naravno da smo bili umorni od puta ali umjesto bacanja u krevet molim Mirzu da odemo do njihovog ministarstva za telekomunikacije da tamo podnesem molbu za VK licencu.


VK4YE ili VK4SK

Mirza mi je preko paket radija pisao da za licencu ne treba da se brinem jer je to cista formalnost u sto sam se sada mogao i sam uvjeriti. Na osnovu moje DL dobio sam VK licencu koja vazi 12 mjeseci i kosta A$ 60- i sto je najbolje moze se zatraziti znak po zelji. Ja sam naravno htio uzeti dvoslovac jer mi je mog (tadasnjeg) njemackog troslovca (DL1FDV) bilo preko glave. Odgovor je na zalost glasio da slobodnih dvoslovaca nema ali je Mirza insistirao da doticna gospodja provjeri u kompjuteru jer je on prije samo nekoliko dana svoj znak VK4EXA promijenio u VK4NM (sada je VK4DX) i tada je jos bilo ostalo nekoliko dvoslovaca na raspolaganju. Nakon 10 minuta cekanja dobijamo ceduljicu sa dva znaka na njoj - VK4SK i VK4YE. Uh ! VK4SilentKey ili YE koji je katastrofalan za CW. Odlucujem se za SK jer kako ce se poslije pokazati vecinu veza cu odraditi telegrafijom i u tom slucaju SK je neuporedivo bolji od YE.

Jedna neobicna stvar je da se Australijanci izmedju sebe ne oslovljavaju sa Gospodine ili Gospodjo nego samo sa imenom. To smo prvi put bas zapazili pri trazenju licence i takodje slatko se ismijali. Naime, kad je Mirza zamolio za dvoslovac rekao je: Could this gentleman have a look ... ( Da li bi onaj gospodin mogao pogledati ...) misleci na jednog od sluzbenika u SMA, gospodja je odgovorila: Him? Heh! He's not gentleman, he's John ! (On? He-he ! On nije gospodin, on je Dzon)

QRV from down-under (klikni za nastavak)