[DUGACKO! ] Zbogom VK9L... Oct 26 - Nov 1, 1999 Kada bi me neko ovog trenutka upitao gde bih zeleo da idem na sledecu ekspediciju, ogovor bi verovatno bio Macquarie VK0 ili Mellish VK9M. Ako bude srece i para, i ako je Bozja volja, bice i toga jednog dana. Ali bez obzira na sve buduce ekspedicije, Lord Howe ce biti i ostatu moja prva ljubav i ostvarenje mojih radioamaterskih snova. I sama pomisao na to maleno ostrvce zatureno u vremenu i prostoru prizivace onaj divini, romanticni osecaj ispunjene zelje, strasti pretvorene u stvarnost i carobne uspomene za sva vremena. U dve reci, VK9L je moja 'Casablanca' sa hepiendom. Ovaj kratki raport vam nece moci cak ni iz bliza docarati ono sto bih zeleo da vam kazem. Kako je moguce recima opisati sve te zvuke, boje, biljke i ptice, okean i stene, plaze, nebo i vazduh? Ne postoje pojmovi i izrazi koji mogu docarati nocno nebo prekriveno milionima zvezda, sum talasa koji se razbijaju o stene i penusaju na mesecini uz krike nocnih stvorenja, ptica koje ispustaju krestave zvuke od kojih se ledi krv u venama i zmarci prolaze telom... Da li je zelja za novim pocetkom, avantura ili nesretna sudbina naterala putnike sa Starog kontinenta da pre 150 godina bas ovde, na samom kraju sveta, otpocnu novi zivot? Kako su se osecali prvi doseljenici, bez gotovo icega osim straha, praznoverja i inata da opstanu i ostanu, bez obzira na sve poteskoce? Kako se osecao mladi engleski pilot-amater, koji je tridesetih godina ovog veka u svom gotovo samoubilackom letu od Novog Zelanda do Australije, u poslenjim ocajnickim trenucima sleteo na Lord Howe Island, orijentisuci se jedino pomocu zvedzda? Lord Howe je mesto na kome paralelno postoje dva vremena: ono iskonsko koje se meri hiljadama godina i ciji tok ne remeti savremena civilizacija, kao i ono drugo mereno otkucajem srca svakog bica koje kroci na njegovo tlo i koje nas opominje kako smo nistavi i prolazni, tako beznacajni u odnosu na Svemir i Vecnost koju cak ne mozemo ni naslutiti u vrevi svakodnevice kojom smo okruzeni... I upravo zato, znajuci sta me ocekuje i suocen sa kratkocom boravka na LHI, zeleo sam da svaki momenat iskoristim do maksimuma uzivajuci u neponovljivosti svakog trenutka. Ali moja misija je imala i onu drugu stranu, bez koje sve ovo mozda i ne bi bilo toliko znacajno- a to je da bukvalno da na hiljade radio-amatera sirom sveta dobiju toliko zeljeni "new-one" na novom opsegu ili vrsti rada. I na kraju, vlastita zelja da bar jedan mali deo vremena uzivam onako za svoju dusu, bilo da je u pitanju postavljanje Beverage-a od 120m samo da bih cuo (i radio) Evropu na 160m ili gasenje stanice usred pile-upa da bih otisao na partiju golfa... Iz svega ovog, dakle, ocigledno je da se ovaj treci (i poslednji) odlazak na LHI tesko moze meriti brojem uradjenih veza, bas kao sto se ni poklon od srca ne meri parama... Za one manje prozaicne, evo i suvih cinjenica: Odlazak iz Sydney-a je poceo prilicno nervozno. Usled nevremena koje je besnelo na LHI, 36 sati sam proveo na aerodromu cekajuci da konacno poletimo... [Moj saputnik je Mike, prijatelj koji je imao dovoljno hrabrosti da provede 8 dana sa ludakom]. Na ostrvo stizemo sa dva dana zakasnjenja, u kasni sumrak, umorni i nestrpljivi. Kisa i dalje pada, tlo je mokro i kaljavo ali zelja da se sto pre pojavim na 'talasima' daje novu snagu. Na brzinu sklapam tribander i 10 metarski stub, ali napolju je vec mrkli mrak i nisam siguran da cemo nas dvojica biti dovoljni da uspravimo antenu. Prvi pokusaj zavrsava neuspesno, a drugi put umalo nismo skrsili citavu skalameriju (zahvaljujuci totalnom mraku). Odlucujem da odustanemo i pokusamo sutra (Mike je odusevljen!) ali djavo mi neda mira pa odlazim ponovo u mrak, moniram jos 10 metara cevi na stub, postavljam izolator u podnozje (bonsek cvili, pale se svetla u komsiluku) i iz prvog pokusaja dizemo vertikalku za 80/40m. SWR je super, Mike pomaze u postavljanju 24 radijala i negde oko ponoci spreman sam za prvi CQ.TS930 nece da tastuje linear, ali to me ni ne brine previse jer imam jos jedan u rezervi i sa problemima cu se pozabavitisutra... S obzirom na kisu, ocekujem QRN i praskanje, ali 80m je neobicno tih. Laptop je spreman (DX4WIN za logiranje), KW u vertikalki i adrenalin mi izlazi na usi - ovo sam cekao 11 meseci! VK/ZL drustvo na 3.799 mi dzentlmenski prepusta frekvenciju i nakon 2-3 CQ imam lagani pile-up USA. Radim pretezno istocnu obalu jer je path do tamo vrlo nezgodan, ali signali su dosta slabi. Nakon 100 veza odlucujem da predjem na CW i konacno roljam u pravom stilu: oko 3 veze na minut, ukljucujuci i previse pedantne (dosadne!) japance... T33CW je na par kiloherca od mene, ali signal mu nije ni blizu kao moj. Ocigledno, sve radi kako treba. Dva sata kasnije vracam se ponovo na 3799 (sunrise u W6/7) i radim gomilu zapadne obale uz odlicne signale. U isto vreme W6RJ i drustvo rade OH long path (14:30 Z) (sto nije nikakvo cudo; to su sve big gun's sa 3 el rotary yagi i tome slicno) i cuju se ovde S9+20 ali u Eu su svega 33-44. Postajem svestan koliko je LP USA-EU tezak i koliko je gusenje signala, ali na moje zaprepascenje kroz USA pile-up jasno cujem OH5BR kako me poziva i razmenjujemo raporte bez problema! Sledecih sat vremena radim USA, JA i severnu Evropu; a u 15:19 radim i T99W sa kojim caskam oko 20 minuta i koji je S9 na instrumentu! Tu je i S57O, takodje cisti S9 kao i S52EZ. Otvaranje se lagano pomera na zapad, i oko 16:00 radim citavu srednju-severozapadnu EU (ni taga od Italijana!). Nakon toga ponovo na CW gde cujem 9A2AJ kako poziva CQ DX. Odlucujem da mu ulepsam vece, te mu se javljam (ima odlican signal) pricamo 10-tak minuta, a nakon toga provala Eu. Jos uvek je dva sata do izlaska sunca na mojoj strani i ocekujem da se opseg poboljsa, ali umesto toga propagacije se postepeno kvare i sledeca dva sata jedva ostajem budan. Konacno, u samo svitanje, umesto da se pojacaju, signali potpuno nestaju i totalno iscrpljen, ali zadovoljan odlazim na spavanje sa oko 500 veza u dnevniku (sve na 80m.) Spavam samo toliko koliko je neophodno da povratim malo snage (3-4 sata). Nakon budjenja, jos nerasanjen, ukljucujem linear, ali ogromna eksplozija i dim iz lineara me rasanjuje u momentu! Ne mogu da verujem svojim ocima (i usima!) - nista mi nije jasno, osim sto znamda nema ni j ednog dela u linearu koji je suvisan i nepotreban za ispravno funkcionisanje, sto znaci da je slavni MLA od ovog trenutka samo obicna kanta. No pomisao na QRP me uzasava jos i vise... Ocigledno, desilo se ono od cega sam toliko strepio: vlaga, so i isparnja su ucinili svoje, nikako nisam smeo iskljuciti linear pre odlaska na spavanja! Kako mi nije preostalo nista drugo, sa propisne distance ukljucujem linear jos jednom, ocekujuci ponovno pucanj i dim. No za cudo, ovog puta ne desava se nista i na moju radost HV pokajuje solidna 2.5 KV! Ali anodne struje nema, bez obzira na pobudu... Otvaram poklopac i pronalazim spaljen otpornik u anodnom krugu, ispred anodne prigusnice. Na shemi je znacen sa 1 Ohm / 5 W i ocigledno ne predstavlja nista drugo do upravo osigurac! A kao sto je poznato, svaki osigurac se moze zameniti zicom (ili ekserom, s tim sto se ekser teze lemi)... Da skratim pricu, nakon ove modifikacije MLA se urazumio i junacki podneo sva moja maltretiranja narednih dana... Oko podneva kisa onacno prestaje i Mike mi pomaze da podignemo tribander... Ukljucujem se na 20m, ali signala ni od korova! Svega nekoliko ZL koji niti ne pomeraju S metar! Ocigledno, negde je problem- ali SWR je dobar na svim opsezima. 930 mi zvuci sumnjivo i prebacujem se na onaj prvi koji ne tastuje linear. Naravno, opseg se odmah ispunjava signalima! Sledeca dva sata provodim u popravci uredjaja i kad sam konacno spreman za rad, napolju je vec mrak... Odlucujem da ovu noc provedem na 160m, dodajem jos radijala, a vertikalku spustam i produzujem je sa 20 metara zice (top load). Oko 10Z sam spreman, no sledeca 3 sata donose svega 20 veza, pretezno istocna obala US. Svakako, zadovoljan sam i ovim rezultatom, ma koliko skromno izgledao. Odlucujem stoga da ne gubim vise vreme vec da odem na 20m, iako je 2 sata ujutro... Opseg je otvoren na sve strane; nema potrebe da rotiram antenu (sto znaci izlazim u noc i gazim travu do pojasa!) tako da radim JA, USA i Evropu u isto vreme... Po prvi put odlazim na RTTY zeleci da iskoristim dobre propagacije. Moje iskustvo sa ovom vrstom rada je vrlo skromno i nisam bas siguran kako da radim split. Pile-up Eu je uzasan; prava nocna mora! Scenario je sledeci: na mojoj predajnoj frekvenciji uvek je bilo 3-4 stanice koje su pozivale neprekidno, zatim na 2-5 KHz up bio je zid od 100-150 stanica, bukvalno jedni na drugima koje ni uz najbolju volju nisam uspevao da desifrujem, i na krajuj po neko iznad te goimile koga sam primao bez problema. Dakle, fora je bila zvati tamo gde ne zovu drugi i oni koji su to ukapirali uradili su me bez problema. Inace, RTTY moze biti vrlo frustrirajuci jer u principu sve se svodi na snagu, a ne na tehniku. No daleko od toga da je nezanimljiv, naprotiv- ove veze su mi bile posebno drage jer sam znao da je VK9L vrlo trazen na ovoj vrsti rada... Sve ukupno, oko 400 veza je uradjeno, pretezno na 20 i 10m. Narocito mi je draga veza sa Pecom, YT7DX koji me je ponovo uverio da je slusanje mnogo vaznije od pozivanja (a Peca je u ovom majstor!) Dosao je na moj prvi CQ na 14.077 nakon cega smo tipkali dobrih 20 minuta. Ovo je na moje veliko iznenadjenje proslo totalno neopazeno u Eu- ocigledno vecina ceka spot na kalsteru! Pored njega, radio sam i zbunjenog S51RB kao jedinog Slovenca. S obzirom da se CQWW priblizio, ostala mi je svega jos jedna noc za 160m. Citavo popodne provodim razvlaceci zice - Beverage koji ide gotovo do samog mora, kao i jos dva 40m dugacka radijala. Ovo je vrlo tezak posao; Ebbtide (gde sam bio smesten) nije projektovan za amatere, vec ljude zeljne bega od bega civilizacije, tako da sam sve morao sto bolje maskirati. Cak ni ljubazne gazde nisu smele naslutiti koliko se zice nalazi naokolo... Veranje po drvecu, puzanje kroz siblje i travu - pitao sam se da li ce ljudi koje nocas budem radio imati uopste pojma koliko je truda bilo potrebno za svega nekoliko veza na topband-u? Naravno, oni "tvrdokorni i okaljeni" znaju o cemu se radi. (Npr. DL3DXX koji je na Lord Howe dolazio '93 i '95 da radi 160m i koji me je molio za sked znajuci da ako me ovaj put ne uradi, da ce mu trebati mozda 5 ili 10 godina do sledece prilike, ili SM5BFJ koji je uzeo godisnji odmor, kao i N0AH i jos mnogi drugi...) Upravo zbog njih, nista mi nije bilo tesko jer sam znao koliko su me 'desperatno' ocekivali na 1832. Ukljucujem se 45 minuta pre zalaska sunca, 28.10. bez neke nade da cu cuti ikoga, ali bingo: LU/KY0C je solidan 559, a W8JI sa kim je u vezi cist 599 na instrumentu! Proveravam opseg, da nisam slucajno na 7MHZ! Geoclock pokazuje da upravo ulazim u gray-line (izlazak sunca u Argentini), no LU/KY0C ima pile-up USA. Uspevam da ga snimim na traku, zajedno sa W8JI, za uspomenu. Mrak se polako spusta i opseg se ispunjava "lokalnim" stanicama: KH2/K4SXT, KH6/NL7Z, KH2/N2NL, T33CW uz solidan broj VK/ZL. Signali su jaki, propagacije soline, ali rate je oko 10 veza na sat. Bez obzira na mali broj veza, odlucujem da ostanem citavu noc. Povremeno radim JA, sto ide prilicno lako. Snimam vecinu veza na mali kasetofon (kasnije se ispostavilo da je N0AH, Paul, koji je takodje bio na Lord Howe pre 2 god. snimao moje veze- cuo me je cak i 45 minuta nakon njegovog izlaska sunca). Nakon 03 po lokalnom vremenu, nemam vise sta da radim. Jos je rano za EU, no i dalje pozivam CQ ocekujuci prve Eu signale. Plasim se da se ne ponovi scenario sa 80m od pre dan-dva, kada se opseg ugasio u sunrise, no tri sata kasnije, oko 17Z cujem CQ UR5KFT koji me prima iz prve. To je svakako dobar znak... Petnaest minuta kasnije radim YL2SM, starog znanca iz '97 sa solidnim 579, no iznenadjenje dolazi u vidu RK2FWA/UA2FF koji je 599+5 dB! Ovo je najjaci signal koji sam ikad cuo iz Evrope na 1.8... Poziva me na SSB gde razmenjujemo 59-59 i caskamo oko 10 minuta! Topband je veoma cudan opseg; apsolutno je nemoguce predvideti kada ce se i gde otvoriti, a kad se otvori onda su signali prosto neverovatni! No "zid" je ovog puta negde oko UA2/SP i dalje od toga je crna rupa. DJ2BW i SP5EWY radim "na misice". Ali tacno u 18:15Z, u roku od 30 sekundi, svedok sam jos jednom onog carobnog fenomena za koji vredi ziveti: sunce je upravo izaslo i opseg naprosto puca: signali se svih strana: DL, PA, G, SM, OZ, F, UA, zakljucno sa RU3DOA u 18:34, a sve u QRQ stilu, kao na 20m. G3SED bukvalno izranja iz suma, traje 20 sekundi i gubi se nepovrat, ali dovoljno za vezu! Ovo se jedino moze porediti sa 2m E-Sporadicom... DL3DXX koji je naravno bio na pravom mestu u pravo vreme salje odusevljene 73... Pravi vatromet! Nakon toga odlazim na 80m i situacija se ponavlja, a zatim i na 7MHz, mada je sunce vec oko 5-8 stepeni nad horizontom. Poslednju vezu radim sa S59AA, u 19:44, sat i dvadeset minuta nakon sunrise! Total: oko 100 veza na 160m za 10 sati i 200 na 40m za jedan sat! Dan pre contesta provodim u laganoj relaksaciji pokusavajuci da se ispavam i odmorim. U samom startu, jasno mi je da necu moci izdrzati bas 48 sati, ali ipak bih hteo uraditi sto vise veza. Kako ovde takmicenje pocinje u 11:00 po lokalnom vremenu, odlucujem da krenem u sumrak, i to na 20m. Pile-up je fantastican, ali nakon samo 20 minuta nestaje struje! Ovo se ponavljalo jos nekoliko puta tokom sledeca dva dana sto je dobrim delom uticalo na pad koncentracije; o nekom plasmanu da se i ne govori... Provodim i suvise vremena na 20m, ali 15 i 10 izgledaju totalno mrtvi! Cuju se naravno snazni Eu M/S i M/M, ali i oni sa svega 55. Provodim po deset minuta pokusavajuci da nekog dozovem; ocigledno je da su propagacije veoma lose. Verovatno je u pitanju neka "magnetna oluja" ili vec nesto tome slicno... No u principu to me ne brine previse jer USA i JA mi donose isto poena koliko i Eu, a za mnozitelje cu se vec nekako snaci... Oko ponoci prelazim na 40m. Bez problema radim cas US, cas Ja i gotovo svaki minut mi Ameri vicu "listen up..!" sto znaci da me odlicno cuju. Ali kako se jutro priblizava, signala iz Evrope gotovo da i nema! Odlazim na dvocasovni odmor u nadi da ce se propagacije konacno popraviti... Stanje nakon prvog dana: 500 Q na 40m, i 750 Q na 20m. Budim se oko 23Z, i 10m bi trebao biti otvoren za US. No od Amera ni traga i glasa; radim samo JA/QRP i /M. Vracam se na 15m gde sam pre dva dana imao rate prema US od preko 350, ali dans je druga pesma: cak ni Ja ne dolaze na CQ! Dajem novi mnozitelj snagatorima i sa oko 30 veza u dnevniku odlazim ponovo na spavanje... U predvecernjim satima, situacija je cak gora nego prvi dan; sada je i 20m slab. Na 10m cujem po kojeg OH/UA, ali osecam da bi mi trebalo jedno 5 KW i 10 el da bi privukao njihovu paznju. Ponovo sam uglavnom na 40m gde radim US i JA. 40m se konacno otvara za Eu- Italijani su 59+20; daleko jaci nego na 20m ali ih je nemoguce dozvati. Jedan od najjacih signala svakako je bio YT1BB koji me je na svu srecu cuo, nakon 10 minuta dozivanja. Voleo bih da znam odakle je radio i sa cime. Cuo se nekoliko sati sa 59+20 - 30dB! Naravno, zvalo ga je pola Pacifika, ali on je uspevao da cuje mozda svakog desetog Japanca... Ovo vam sve pisem cisto da bi videli koliko je SSB gubljenje vremena. Definitivno, ovo je moj poslednji PHONE contest iz Pacifika, jednostavno sit sam beskrajnog pozivanja i nesnosnog QRM-a. CW RULE!!! 10metara se naravno otvorio na 2 sata pred kraj takmicenja, i uspevam da uradim oko 700 veza za dva sata -rate meter je na momente pokazivao 547!! To je ono sto sam ocekivao vecim delom contesta! Evo i totala: 160 0 80 50 <- samo US 40 700 <- samo US/JA 20 1200 15 300 <- koja mizerija!!! 10 750 <- samo US/JA oko 3000 veza za ukupno 24 sata emitovanja... Nakon takmicenja radim WARC sa 100W i vertikalkama, ali i to ide dosta kilavo, snaga je mala za ovako lose propagacije. Negde oko ponoci pada mi na pamet da bih mogao da prelemim PI filter u MLA i naravno odmah otpisujem 15 i 10m. Nakon toga, sa 800W pile-up postaje nesnosljiv i za kratko vreme radim preko 1000 veza na 17 i 12m, a sve na veliko odusevljenje brojnih EU... Ovo je verovatno (uz 160/80) bio vrhunac ekspedicije i pomalo mi je krivo kako se toga nisam ranije setio! Citav poslednji dan provodim u razmontiranju antena i uredjaja. Radi se o preko 750 KG opreme koja je dovlacena od 1997, a koju je potrebno vratiti u Sydney. Tezak fizicki rad, ali smazem jos malo snage da odradim jos oko 200 veza... Total ekspedicije: 6000 veza: 100 na 160m, 600 on 80m, 1000 na 12/17m, i 400 na RTTY, plus 3000 u CQ WW. 30 sati spavanja u 7 dana; 48 provedenih u putu 40+ sati u skalpanju i rasklapanju stanice, 10 sati popravljajuci hardware. Nick, VK2ICV (ex VK9LX) PS. Kralj je mrtav, ziveo kralj! Nakon sto mi stignu uredjaji, na redu je detaljan remont. Oktobar 2000 se priblizava munjevitom brzinom; potrebno je da sto pre odlucim gde cu sledece godine. Dve potencijalne lokacije su na vidiku: C21 ili ZK2. Do slusanja! PSS: Umalo da zaboravim: prvi signal koji sam uopste cuo dok sam sklapao stanicu - antena: 2 metra zice na podu- je bio YU1AB! Odlican signal, Tomo!