Galdovo

Izvor: Wikipedija

Galdovo je predgrađe grada Siska na cesti prema Popovači.

U blizini ovog naselja izgrađen je sisački Stari grad, utvrda oko koje se 1593. odigrala Bitka kod Siska, pa je Galdovo vjerojatno bilo bojno polje.

Galdovo je najvjerojatnije nastalo nakon povećanog razvoja industrijske proizvodnje u Sisku tj., otvaranjem Rafinerije nafte Sisak i termoelektrane. Budući da Sisak do tada nije imao većih stambenih kapaciteta, radnici su se počeli naseljavati u okolnim selima, Budaševu, Topolovcu i dr., ali i na jednom polju, budućem Galdovu. Tada to još nije bio poželjna lokacija, i to najviše radi močvare i opasnosti od poplave, jer se nalazi uz obalu Save, ali je zemljište bilo jeftino, a nekada i besplatno. Tijekom godina, kako se Sisak povečavao, ljudi su dolazili u Galdovo koje je postalo atraktivno zbog izgradnje nasipa uz Savu i isušivanja močvare. Dolaze ljudi iz raznih krajeva, često iz Moslavine, ali i iz daljega , Like i Dalmacije , pa čak i iz Mađarske..1963. Godine grade se osnovna škola i ambulanta, te društveni dom s diskotekom. Do 1968. godine Galdovački su vjernici pripadali sisačkoj župi sv. Križa, ali tada dolaze franjevci konventualci i grade župnu crkvu sv. Josipa Radnika, uz poteškoće s tadašnjom komunističkom vlašću.

.Danas Galdovo ima oko 16.500 stanovnika, i pripada kao kvart pod grad Sisak, ali ljudi ipak još uvijek smatraju Galdovo cjelinom za sebe.

Bitka kod Siska

Bitka kod Siska odigrala se 22. lipnja 1593. oko sisačke renesansne utvrde, danas poznate pod nazivom Stari grad, što ga je, na ušću Kupe u Savu, 1544. počeo graditi Zagrebački kaptol u svrhu obrane Hrvatskoga Kraljevstva.

Pripreme za bitku

Nakon što je turski sultan Murat III. godine 1590. sklopio mir s Perzijom, počeli su upadi Turaka prema zapadu, sve do Kranjske, Štajerske i Koruške. Njemački car i hrvatsko-ugarski kralj, Rudolf II., poslao je, stoga, izaslanike u Carigrad koji su 29. listopada sklopili primirje koje je trebalo trajati 8 godina. Ipak, pod pritiskom vojničkih krugova na svome dvoru, Murat je sljedeće godine za zapovjednika svojih jedinica u tom području postavio beglerbega Hasan-pašu Predojevića, poznatoga po borbenosti na svojim pohodima.

Nakon nekoliko pobjeda hrvatskoga bana Tome Bakača Erdödyja, bosanski je beglerbeg ipak uspio osvojiti Bihać, a Hrvatska je doista bila svedena na "ostatke ostataka" (lat. reliquiae reliquiarum). Turci su se počeli okupljati kod Petrinje, koja je ranije bila spaljena odlukom Hrvatskog Sabora, te su se ondje utaborili na lijevoj obali Kupe, podižući utvrdu Yeni Hisar. Tako su se našli nasuprot pokupske obrambene crte, gdje se, između Karlovca (podignut 1579.) i Siska nalazio niz manjih utvrda.

Zbog vojnih neuspjeha, na čelo kršćanske vojske postavljen je Ruprecht Eggenberg, a 27. travnja 1593 proglašena je odluka o upućivanju zemaljskih vojski prema Vojnoj krajini.

Tijek bitke

Turci su svoje snage počeli pokretati već početkom lipnja. 14. lipnja osvojili su Drenčinu, a dan kasnije opkolili su sam Sisak s otprilike 12.000 ratnika. Na vijest o pokretu turske vojske, kraj Svete Klare kod Zagreba okupilo se oko 5.000 boraca hrvatske, krajiške, koruške i kranjske vojske kako bi se uputili prema Sisku, gdje je bilo samo 800 boraca pod zapovjedništvom kanonika Blaža Đuraka i Matije Fintića. U toj je združenoj kršćanskoj vojsci Nijemcima zapovijedao vojvoda Ruprecht Eggenberg, Hrvatima ban Toma Bakač, a Slovencima karlovački general Andrija Auersperg.

22. lipnja stigli su do Siska predvođeni banom Erdödyjem, te se između Kupe i Save sukobili s Turcima koji su se prethodno bili prebacili s desne na lijevu obalu Kupe. Ovaj prvi napad izvele su hrvatske snage. Nakon što su ih Turci djelomično odbili, slovenski i njemački strijelci odbili su turski protunapad, te pritisli Turke, koji su se morali povući prema Kupi. U međuvremenu je sisačka posada izašla iz utvrde i zauzela mali most kojim se prelazilo na desnu obalu Kupe, te je tako Turcima zatvorena odstupnica. Nije im stoga preostalo ništa drugo, nego da pokušaju preplivati rijeku i tako naći spas. Mnogi su se pritom utopili, a među njima i Hasan-paša Predojević. Ostatak se Turske vojske razbježao, ostavljajući za sobom naoružanje i namirnice.

Značenje bitke

Ta je bitka bila i povod ratu što su ga 17. srpnja Turci objavili Habsburškoj Monarhiji (tzv. Dugi rat, 1593.-1606.). Za toga su rata Turci 28. kolovoza ipak osvojili Sisak, ali je nakon godinu dana oslobođen.

Unatoč tome, bitka kod Siska bila je prekretnica koja je naznačila zaustavljanje turskog prodiranja dalje u Europu, a imala je i osobiti psihološki utjecaj, jer je njome po prvi puta nakon Krbavske bitke uspostavljena ravnoteža na hrvatsko-turskoj granici. Europu je ubrzo obišao i tiskani letak na kojem je bila prikazana prva velika pobjeda ujedinjenih kršćanskih snaga Srednje Europe protiv turske vojske, a zapovjednike kršćanske vojske pohvalili su papa Klement VIII., njemački car Rudolf II. i španjolski kralj Filip II.

Sve do danas, kao znak zahvale za pobjedu u bitci kod Siska, malo zvono zagrebačke katedrale oglašava se svakoga dana u 14 sati.

Keltska noć u Sisku 2008 ...

Kada rujanski mjesec uđe u svoj mlađak i noć se spusti nad grad Sisak, neupućeni bi posjetitelj uslijed nepoznatih događaja mogao pomisliti da je upao u vremensku rupu i vratio se kroz puno stoljeća u prošlost. Daleku prošlost u kojoj su splavi plovile rijekom Kupom, a ulicama Siska prolazili vitezovi i vile. No, nemojte se odmah prestrašiti, to je samo predstava. Naime, Siščani se ovom jednosatnom predstavom, čija je pozornica rijeka Kupa, prisjećaju kako je njihov grad izgledao nekoć. Kupom plovi povorka sačinjena od pet splavi, dvadeset kupskih čamaca i tristotinjak plutajućih baklji. Na plovilima će se pred pogledima posjetitelja odigravati prizori iz života Kelta i Rimljana. Sva će plovila biti bogato ukrašena bakljama i sličnim ukrasima, a gledatelje će kroz prikazane događaje voditi glas iz razglasa postavljenog na obali Kupe na kojoj su nekoć živjeli Kelti.Na deset splavi koje su plovile Kupom pričane su priče iz raznih razdoblja sisačke povijesti. Spektakl je započeo sa splavi na kojoj je bila Kupa sa svojim vilama, a uslijedile su splavi s Keltima, rimskim legionarima, stanovnicima Siscije, Svetim Kvirinom, Ljudevitom Posavskim, banom Tomom Bakačem, sisačkim gradonačelnikom Franjom Lovrićem, osnivačima prvog antifašističkog odreda u Europi. A na samom kraju, praćen veličanstvenim vatrometom i oduševljenjem s prepunih kupskih obala, plovila je posljednja splav s Hrvatskim dragovoljcima među kojima sam se nalazio i ja te bio predstavnik svojih ratnih postrojbi - 120 brigada Ban Toma Bakač, 2 A Brigada te 17 DP Sunja ...Ovo je bio neopisivi doživljaj te su me obuzeli trnci prilikom izvođenja Moja Domovina i himne Republike Hrvatske kojom prilikom smo na trečem jarbolu naše splavi podizali zastavu RH ( Kardaš, Žugaj , i ja ) ... bilo je prekrasno i vječna uspomena za pamćenje......

Fotografija snimljena na Keltskoj noći na rijeci Kupi te fotografija snimljena na Trgu Bana Jelačića u Zagrebu - Dan Branitelja , Ivica Pandža Orkan moj ratni zapovjednik u Sunji , te vođa ekipa na snimanju ratnih rekonstrukcija " ISTRAGA " .......

i moj sin Marijan sa poznatim domoljubom Đuka Čaić na koncertu Marka Perkovića Thompsona u Zagrebu 2008 godine Dan Branitelja 30.05.2008

Galdovo

Izvor: Wikipedija

Pripreme za bitku

Tijek bitke

Značenje bitke

Tears In Heaven

by Eric Clapton and Will Jennings