|
Prilagodenje za 2 ili 4 VHF/UHF antene |
||
Goran Grubišic, 9A6C |
|||
Posve je uobicajeno da se na VHF/UHF podrucjima koristi više antena u sistemu umjesto jedne radi postizanja veceg pojacanja. pri tome ih je potrebno prilagoditi, kako radi pravilne razdiobe snage predajnika na sve antene u sistemu, tako i zbog što manjeg odnosa stojnih valova i pridruenih gubitaka. "Listajuci" po internetu naišao sam na stranice amatera I0JXX i 9A4QV koji su se svatko na svoj nacin pozabavili ovom problematikom. Pri tome su obojica objavili razlicite formule pomocu kojih se dolazi do dimenzija elemenata za izradu prilagodne dionice. Razlicite formule, razliciti i rezultati, ali u oba slucaja dobro prilagodenje. Ja sam medutim išao linijom manjeg otpora i umjesto lemljenja bakrenih cijevi unutar aluminjskog profila odabrao manje elegantno, ali svejedno sasvim upotrebljivo rješenje - unutar aluminjskog profila sam uvukao dva paralelno spojena komada koaksijalnog kabela i zalemio ih na konektore. Kao kucište sam koristio aluminijski profil 30x30 mm, a moe se koristiti i 40x40 mm, jer taj profil slui samo kao ambalaa, a u širem prostoru lakše je lemiti koaksijalne kablove. Za 144.3 MHz duina kvadratnog profila iznosila je 420 mm. Na njemu se lako montiraju koaksijalni konektori. Najbolji izbor je "N", ali moe i SO239. Treba provjeriti kakva im je izolacija, buduci da se neki od njih jedva mogu zalemiti, a da im se ne istopi izolacija. Što blie teflonu, to bolje. Dimenzije koaksijalnih vodova prikazane su na slici
1. Za dvije antene treba koristiti 75 omski kabel RG11, a
za cetiri RG213 ili RG214 impedancije 50 oma. Treba spojiti dva komada
paralelno, s tim da se konektori na koje se spajaju antene mogu vezati
paralelno (slika
2). Prodor vode i neprijateljske faune unutar kvadratnog profila lako se
sprijeci zatvaranjem krajeva plasticnim cepovima odgovarajuce dimenzije.
Jako lijepo opisano kod 9A4QV (takoder u casopisu RADIO HRS br. 3/110/
iz svibnja 2005). |
|||
|