Vrlo cesto se u praksi javlja potreba da se koaksijalni kabel odreže tocno na neku dužinu. Posebno kod faziranja KV ili UKV antena gdje je postizanje vrlo preciznih dimenzija preduvjet za uspješan rad antene i postizanje željenih parametara.

Ako uzmemo da se željena dužina L izražava u stupnjevima, gdje je puna valna dužina = 360 stupnjeva, a dobija se preko formule 299.8/(f) (f= frekvencija u MHz), možemo poceti.

Bit ce nam potreban i predajnik, SWR metar i lažna antena impedancije 50 oma. Naravno i koaksijalni T konektor. Bez obzira o kakvoj se koaksijalnoj dionici radi, njenu dužinu treba svesti na cetvrtinu ili polovinu valne dužine na nekoj drugoj frekvenciji, jer ce nam u tom slucaju spoj sa slike 1 omoguciti da utvrdimo jesmo li pravilno odrezali kabel. Ako se traži cetvrtina valne dužine, kraj kabela treba kratko spojiti i tako da spoj ne unese dodatnih induktiviteta i zavede nas na krivi put.

Evo primjera. Treba nam koaksijalna dionica dužine 157 stupnjeva na frekvenciji od 7.040 MHz. Da bismo izbjegli grešku u mjerenju, potražit cemo frekvenciju na kojoj je 157 stupnjeva na 7.040 MHz jednako polovici valne dužine:

7.040 MHz x 180/157 = 8.070 MHz

Kabel možemo odrezati za svaki slucaj malo duži i potom predajnikom potražiti frekvenciju na kojoj je SWR najmanji, a potom sjeckanjem kabela doci na željenu frekvenciju. Jasno, pri odredivanju fizicke dužine kabela treba imati u vidu i faktor skracenja kabela. Fizicka dužina kabela uvijek je manja od elektricne.

Za kabele koji su su u širokoj upotrebi faktori skracenja su uglavnom poznati, ali može se dogoditi da koristimo i kabel za koji nam to nije poznato - recimo TV kabele impedancije 75 oma s pjenastom izolacijom. Generalno, njihov faktor skracenja krece se izmedu 0.79 i 0.82. A to je dovoljno da unese grešku.

Korištenjem ovog postupka možemo utvrditi ili kontrolirati i faktor skracenja kabela te provjeriti koliko odstupa od uobicajenih vrijednosti.

Na isti nacin možemo rezati i kabele za faziranje UKV antena u sistem. Tu je dužina kabela uvjetovana razmakom antena i nosaca.
Postupak je naopak: najprije odrežemo jednu dionicu, utvrdimo frekvenciju na kojoj je njena dužina cetvrtina ili polovina valne dužine i onda sve ostale odrežemo tako da minimum SWR-a bude uvijek na istoj frekvencije. U ovom slucaju nije bitna dužina, vec da sve dionice budu identicne kako bi se postiglo pravilno faziranje antena u sistemu.