Radio klub se nalazi na 80 km Severno od Beograda na izlazu iz Mužlje prema reci Tisi.
Članovi radio kluba se u svojim aktivnostima pored rada na radio amaterskoj stanici bave i kostruktorstvom i informatikom.
Jedna od aktivnosti je i učešće u domaćim i svetskim takmičenjima.
Zidovi i vitrine kluba su prepune nagarada, diploma, plaketa i pehara.
Radio-amaterizam je teško jednoznačno definisati. Aktivnost, pokret, organizacija, hobi, ljubav, rekli bismo čak i način života za preko milion ljudi različitih uzrasta i zanimanja u praktično svim zemljama sveta - sve je to radio-amaterizam. Zbog rasprostranjenosti, ali i iz razloga različitosti istorijskih i društvenih uslova nastanka i razvoja, postoje različita shvatanja o tome šta sve radio-amaterizam obuhvata. Dok je, po nekima, radio-amaterizam svako bavljenje radio-tehnikom, pa i elektronikom i tehnikom telekomunikacija, iz zadovoljstva i bez materijalne koristi, za druge se radio-amaterizam svodi na teoriju i praksu održavanja amaterskih radio-veza. Skloni smo verovanju da je istina negde u sredini i da radio-amaterizmom u užem smislu treba smatrati one više ili manje organizovane aktivnosti koje su usmerene ka obuci i tehničkim istraživanjima u oblasti radio-tehnike i ka održavanju amaterskih radio-veza, a koje provode ovlašćena lica, radio-amateri, dobrovoljno, iz ličnog zadovoljstva i bez neposredne koristi. Nesumnjivo je međutim, da su radio-amateri u pravu kada tvrde da njihovom pokretu pripada jedinstveno mesto u porodici raznih "amaterizama" i "hobija". Nije nam poznato da je neka druga dobrovoljna aktivnost definisana, kao što je to slučaj sa radio-amaterizmom, međunarodnim ugovorom prihvaćenim od preko 160 država sveta, dakle od cele međunarodne zajednice. Značaj radio-amaterizma je uočen u većini zemalja, pa društvo, kao i država preko svojih organa pomažu razvoj radio-amaterizma. Radio-amateri su hiljadama puta za vreme prirodnih katastrofa, u slučajevima ugroženosti života i imovine, u akcijama različitih organizacija kao sto su Crveni krst, planinarska društva i dr. pokazali i dokazali da nisu zatvorena, na uskim ličnim interesima zasnovana hobistička grupa, već svetski pokret društveno angažovanih ljudi duboko privrženih načelima humanizma, prijateljstva i pomoći ljudima. Iako je značaj radio-amatera u organizovanju i održavanju radio-veza u vanrednim uslovima (zemljotresi, poplave, požari) i u cilju spasavanja života i imovine (poznati slučajevi pribavljanja lekova) nesporan, isti, ako ne i veći, značaj ima aktivnost organizacija radio-amatera u obrazovanju radnih ljudi i građana, a posebno učenika osnovnih škola i omladine. Upućujući mlade u znanje radio tehnike i elektronike, organizacije radio-amatera bitno doprinose podizanju nivoa opštih tehničkih znanja, veoma važnih u savremenom životu. Vreme u kome živimo se sa razlogom naziva "elektronsko doba" jer čovek u svakodnevnom životu postaje sve više okružen različitim elektronskim uređajima. Poznavanje opštih osnova rada takvih uređaja postaje zbog toga neophodno za svakoga, bez obzira na zanimanje i stručnost. Bavljenje radio-amaterizmom podrazumeva savladavanje određenih znanja (radio tehnika, elektronika, računarska tehnika, tehnika merenja, poznavanje pravila i propisa, a u izvesnoj meri i drugih oblasti kao sto je npr. topografija), kao i vladanje posebnim veštinama (praktičan rad alatom, predaja i prijem radio-telegrafskih signala, rukovanje radio-uređajima). Elemenata sporta ima u radio-amaterizmu ne samo u posebnim disciplinama kao što je radio goniometrija nego i u većini osnovnih aktivnosti, kao što su razna takmičenja u održavanju radio veza. Zbog toga nije bez značaja psihička i fizička pripremljenost i izdrživljost za bavljenje nekim oblicima radio-amaterizma. U Savezu radio-amatera Srbije, iz organizacionih i nastavnih razloga uobičajena je podela članova organizacija u nekoliko osnovnih grupa: -amaterski radio-operatori su radio amateri sa kvalifikacijama i ovlašćenjima za održavanje radio-veza; -amaterski radio-konstruktori se bave proučavanjem i gradnjom radio-uređaja kao svojim glavnim zadacima: -amaterski radio-goniometristi su se opredelili za tehničko-sportsku radio-goniometriju, veštinu otkrivanja i pronalaženja skrivenih radio-stanica u cilju takmičenja i zabave: Oštre podele između pojedinih grupa, međutim, nema niti je može biti. Amaterski radio-operatori moraju poznavati veoma dobro konstrukcione detalje svojih radio stanica i često sami grade (konstruišu) različite uređaje. Amaterski radio-goniometrista mora biti i radio-operator i poznavati neke "tipično operatorske" veštine kao što je radio-telegrafija. Radio-amater je dakle svestran u svojim znanjima i veštinama. Istina, većina iskusnijih radio-amatera se na određeni način opredeljuje i unutar pojedinih grupa aktivnosti. Tako imamo amaterske radio-operatore koji najveći deo svoje aktivnosti posvećuju održavanju veza na pojedinim talasnim dužinama ili koji se "specijalizuju" za takmičenja. Međutim, ovakav lični izbor nikako ne umanjuje znanja i mogućnosti takvih radio-amatera, postižući vrhunske rezultate u jednoj grani oni samo pokazuju neki od posebnih interesa ostajući svestrani u stručnom pogledu. Na ovom mestu važno je naglasiti jednu bitnu karakteristiku pravog radio-amaterizma koja jasno odvaja ovaj organizovani pokret od svakog drugog bavljenja radio-tehnikom bilo ono i na dobrovoljnoj osnovi. Radio-amater stalno istražuje, eksperimentiše, proučava. Predmet eksperimentasanja ne mora uvek da bude usko tehnički, da li je npr. jedan pojačavač bolji od drugog. Svojevrsni eksperimenat je i pokušaj održavanja što većeg broja veza sa stanicama iz što više zemalja, uobičajen zahtev u mnogim radio-amaterskim takmičenjima. Istražujući i eksperimentišući, radio-amateri stalno proširuju granice svojih aktivnosti. Ono što je juče bila eksperimentalna radio veza danas je svakodnevnica. Danas su amaterske radio veze preko sopstvenih, od radio-amatera konstruiranih satelita, veze radio teleprinterom i televizijom primenom kompjutera u tim vezama ili refleksijom od meteorskih tragova samo uslovno "specijalne" jer se njima bavi veliki broj radio-amatera širom sveta. Granice se proširuju održavanjem veza refleksijom preko Meseca, meteorskih tragova, izgradnjom uređaja za radio veze na supervisokim frekvencijama i sl. Radio-amaterima održavanje radio veza nije dakle samo po sebi cilj, radi razmene informacija, razgovora, kao što je to slučaj kod drugih vrsta upotrebe radio stanice bez neposrednog materijalnog interesa, već iz ličnog zadovoljstva i ljubavi. U istraživanju i eksperimentisanju leže i sami istorijski koreni radio-amaterizma. Nastao kada i radio, krajem XIX i početkom XX veka, radio-amaterizam se razvijao prvobitno zajedno sa "profesionalnim radijem". Naučnici koji su istraživali, eksperimentišući, pa ima dosta istine u tvrdnji nekih radio-amatera da su Herc, Lodž, Tesla, Markoni, Popov i drugi pioniri radio tehnike bili u stvari prvi radio-amateri jer su se bavili radio tehnikom, radi istraživanja, a ne kao profesijom! Kasnije su poslužioci prvih radio stanica na brodovima, svetionicima, u lukama i vojnim bazama, dakle, prvi operatori, u slobodnom vremenu, između primiopredaje dva radiograma, održavali međusobne veze radi provere uređaja i pokušaja uspostavljanja boljih veza. Svoje pokušaje su nastavili i sa uređajima konstruisanim kod kuće, radio je prestao da bude samo njihova profesija i postao njihovo potpuno angažovanje. Vrlo brzo su se u te grupe eksperimentatora uključili i mladi ljudi profesionalno "odvojeni" od tehnike (novinari, učitelji, političari), kao i studenti. Uskoro su se radio komunikacije počele široko primenjivati u pomorstvu, oružanim snagama, za prenos javnih poruka i dr. Tadašnji stručnjaci su smatrali da su talasne dužine kraće od 200 m neupotrebljive, pa su ceo opseg "ispod 200 m" odredili za radio-amatere. Međutim, radio-amateri su dokazali da su upravo kratki talasi veoma pogodni za daleke, čak i globalne veze, i to uz primenu radio predajnika malih snaga. Bio je to ogroman doprinos radio-amaterizma svetskim radio komunikacijama. Slično "proširivanje granica" su radio-amateri učinili i kasnije kada su počeli da održavaju, pod određenim uslovima, radio veze na daljinama od više stotina kilometara na vrlo visokim frekvencijama ( talasnim dužinama manjim od 10 m) koje su dotada bile smatrane kao pogodne jedino ze veze u zoni "optičke vidljivosti". Danas nema ozbiljnijeg radio inženjera ili drugog "profesionalca" u telekomunikacijama koji ne poznaje i priznaje pionirsku, istraživačku i obrazovnu ulogu radio-amatera, punopravnih članova svetske porodice radio-komunikacija. Svoje poklonike je radio-amaterizam u Srbiji stekao neposredno pošto se počeo razvijati u drugim delovima Evrope. Već 1924. godine osnovane su prve organizacije radio-amatera u ovom delu Evrope. Eksperimenti sa prijemnicima su bili dozvoljeni, ali su tadašnje vlasti zabranjivale rad sa radio predajnicima, tj. održavanje amaterskih radio veza. Radeći u takvim teškim polulegalnim ili ilegalnim uslovima, radio-amateri se nisu mogli šire udruživati niti otvoreno nastupati na međunarodnom polju. Mnogi radio-amateri su se već 1941. godine uključili u narodnooslobodilački pokret i postali prvi vezisti i radio-tehničari u jedinicama Narodno oslobodilačke vojske. Neki od njih su bili i instruktori na kursevima vezista, pripremajući tako važan kadar veza. Neposredno posle oslobođenja zemlje prekaljeni ratni vezisti počeli su raditi na osnivanju organizacije radio-amatera u Jugoslaviji. Posle prvih klubova osnovanih već krajem 1945. godine, 1946. se osniva jedinstveni Savez radio-amatera Jugoslavije, jedna od prvih tehničkih organizacija u zemlji. Zadaci radio-amatera u tim godinama obnove i izgradnje bili su nešto drugačiji nego danas. Radilo se na radnim akcijama, po selima i školama, na poljima i gradilištima širom zemlje. Pored osnovne obuke organizovane su i akcije ozvučavanja gradova i sela, pomagalo se u elektrifikaciji i sl. Shvatajući značaj održavanja radio veza kao jednog od najglavnijih sastavnih delova radio-amaterizma, rukovodstvo organizacije, sastavljeno većinom od istaknutih ratnih vezista planski se pripremalo za osnivanje prvih primopredajnih sekcija, što se ostvaruje početkom pedesetih godina. Neposredno zatim počinje i izdavanje dozvola za rad ličnim amaterskim radio stanicama.
U svom dosadašnjem radu radio klub je svoje aktivnosti finansirao isključivo iz sredstava koje je dobijao od mesne zajednice Mužlja, lokalne samouprave grada Zrenjanina, iz sponzorstava i donacija raznih kompanija i privrednih subjekata na čemu smo im zahvalni.
Postoji više načina da nam se pridružite: Pozovite nekog od članovi Izvršnog odbora radio kluba ili nas lično posetite: Pozovite nas na telefon 064/6141112, 064/4594669 , ili pošaljite poruku na klubski e-mail [email protected] . Dođite kod nas lično, da se upoznamo i dobićete sva potrebna obaveštenja. Želite da se učlanite, šta Vam kao budućem članu nudimo: 1. Korišćenje radio-amateskih frekvencija za komunikaciju sa radio-amaterima širom sveta. 2. Uspostavljanje radio veza sa radio-amaterima širom sveta. 3. Edukacije iz konstrukstorstva, elektronike, informacionih tehnologija, radio amaterskog saobraćaja... Kolika je članarina u radio klubu? Da bi ste se uključili u veliku porodicu radio-amatera treba da platite članarinu radio klubu. Ne bojte se, naša članarina je ... skoro simbolična, trenutno iznosi 600 din. godišnje. Šta mi je potrebno da bih koristio radio-amaterski uređaj? Da bi ste mogli legalno da koristite radio-amaterski uređaje za komunikaciju, morate položiti test u našem radio klubu. Nakon položenog testa, izdaje Vam se Diploma o položenoj odgovarajućoj klasi radio-amatera. Ne plašite se, sve znanje koje ćete steći, naučićete kroz zabavu, kroz usvajanje novih zanimljivih znanja i sposobnosti. Čuli ste za Morezovu azbuku, one čudne signale koji su se nekada koristili za prenos informcija? Danas su mnoge službe napustile ovaj vid komunikacije , ali ne i radio-amateri. Pored ostalih znanja, možete učiti, ako to želite i Morezeovu azbuku. Naravno, ona nije obavezna, da li želite da je naučite, zavisi od Vašeg interesovanja. Nakon položenog testa, radio klub podnosi zahtev za izdavanje radio-amaterske diplome i licence Savezu radio-amatera Srbije. Zašto svaki radio-amater ima pozivni znak? Sa dobijanjem licence, dobijate i pozivni znak, koji je Vaš i jedinstven je u svetu. Naša zemlja ima međunarodnu oznaku YU i YT. Ovom prefiksu dodaje se broj od 1-9 i zatim dva ili tri slova koja su samo Vaša. Ova kombinacija sačinjava Vaš pozivni znak. Pregled pozivnih znakova radio-amatera možete videti na sajtovima, ovde ili na međunarodnom sajtu za pozivne znake http://www.qrz.com. Kako mogu posedovati svoju ličnu radio-amatersku stanicu? (ručnu r.s.- toki voki, mobilnu r.s. ili stacionarnu r.s.) Sa posedovanjem licence, otvaraju Vam se vrata za korišćenje radio-amaterskih uređaja, u radio klubu. Ako želite raditi sa radio uređajima iz Vašeg stana – kuće, potrebno je podneti i zahtev za izdavanje Dozvole za radio stanicu. Sve će to, za Vas obaviti radio klub ili Savez radio-amatera Srbije. Za potrebna dokumenta na ovom sajtu idite na link da bi ih preuzeli. Sva potrebna dokumenta preko Saveza radio-amatera Srbije izdaje Republička agencija za elektronske komunikacije - RATEL .
U pripremi.
Tim koji vodi Radio klub čine članovi Izvršnog Odbora Ivanko Mandić YU7GM, Palfi Laslo YU7GO, Erne Balo YU7DW, Varga Deže YU7VD i Kovać Laslo YU7GW. QSL Menadžer kluba je Čabrilo Dragiša YT7WA.
Prostorije radio kluba se nalaze na izlazu iz Mužlje prema reci Tisi sa desne strane puta 500m od kraja sela. Ko nemože da se snađe u Mužlji dovoljno je da potraži pogledom antene i tako dođe do nas.
Radio klub "Mužlja" Bratstva jedinstva BB, Mužlja, Serbia-Europe
Copyright © 2015 Ivanko YU7GM