Oduvek je postojala potreba coveka za komuniciranjem. U praistorijsko doba ljudi su se sporazumevali spojem neartikulisanog govora i gestikulacije, da bi nakon nekoliko hiljada godina covek poceo da komunicira arikulisanim govorom. Nakon toga postavlja se pitanje komuniciranja na daljinu. Indijanci su korisili prazna debla, da udarajuci u njih, prenesu poruku na daljinu. Nakon toga koristili su dimne signale sto otvara eru vizuelnih komunikacija. Prvo ozbiljnije resenje predstavlja svetlosna telegrafija koju je usavrsio francuski naucnik Klod Sap. U Francuskoj je 1793. godine, a kasnije i u drugim evropskim zemljama, pocela izgradnja na uzvisenim mestima, kula sa pokretnim polugama pored izvora svetlosti pomocu kojih su otpremani ugovoreni znaci (Sapova azbuka). Ubrzo se postavlja problem dometa takvih veza, koje su bile ogranicene na domet opticke vidljivosti. Taj problem se resava postavljanjem vise ovakvih primo-predajnih stanica. To je donekle resilo ovaj problem, ali ljudske potrebe rastu i zadatak je postavljen. Uspostaviti vezu preko Atlantika. Prvi elektricni telegraf, koji je konstruisao Samjuel Morze, pusten je u saobracaj 1844. izmedju Vasingtona i Baltimora. Godine 1855. ovaj telegrafski saobracaj je pusten i u Srbiji izmedju Beograda i Zemuna. Sve se jos uvek zasnivalo za zicnoj telegrafiji. Posle vise neuspelih pokusaja polaganja kabla u Atlantik smatralo se da nije moguce uspostaviti komunikaciju izmedju Evrope i Amerike. Zahvaljujuci prvenstveno nasem nucniku Nikoli Tesli, i to je ucinjeno sto je ujedno oznacilo nastanak bezzicne telegrafije, koju sa manjim izmenama poznajemo i danas.

Poslednji vek je vek komunikacija. Poceo je sa otkricem telegrafije, preko teleprintera, prenosa glasa, slike, faxa, interneta, mobilne telefonije, satelitske telefonije, i najzad mobilne audiofonije koju koriste mobilni telefoni III generacije.

Prvi svetski rat je bio prilika da se radio-saobracaj prvi put proveri u praksi, uoce nedostaci i stvore potrebe da se vrsi obuka specijalista za rad na radio-stanicama koji nazvani radio-telegrafisti. O potrebi radio veza i njenom znacaju shvatilo, se prvi put, nakon katastrofe Titanika.

Po zavrsetku rata veliki broj radio-telegrafista se vraca svojim kucama i nastavlja da se bavi radio tehnikom iz svog licnog zadovoljstva jer su otkrili carobni svet prenosa poruka na velike daljine. Tako su se i pojavili radioamateri i njihova prva udruzenja koja ce se oformiti i kod nas posle dvadesetih godina XX veka. U tadasnjim naucnim krugovima smatralo se da su talasne duzine ispod 200m neupotrebljive u komercijalne svrhe, tj. za prenos signala na veliku daljinu, pa je to frekventno podrucje dodeljeno radio-amaterima. Medjutim, radio-amateri su postigli takve uspehe koji su prevazisli ocekivanja mnogih naucnika. Koristeci radio-stanice rucne izrade, sa snagama od nekoliko vati, radeci na talasnim duzinama od oko 100m uspesno su prebacivali Atlantik sa svojim signalima. Amateri su 1924. godine uspeli da prvi uspostave radio vezu, najdalju na Zemlji, izmedju Evrope i Novog Zelanda. Na taj nacin su naucnicima skrenuli paznju na cudesne mogucnosti kratkih talasa. Pronasavsi objasnjenje za ovakve rezultate u postojanju posebnog sloja iznad atmosfere tzv. Jonosfere, sve profesionalne i komercijalne sluzbe su se premestile u spektar kratkih talasa. Za ovo otkrice najzasluzniji su upravo radio-amateri.

Radio-amateri danas putem svojih uredjaja komuniciraju jedni sa drugima, pricajuci o svemu a najcesce o tehnici i novim tehologijama razmenjujuci svoja znanja i iskustva. Svoje znanje i opremu koriste u vanrednim situacijama i prirodnim nepogodama, kada konvencionalna sredstva veze (telefoni) najcesce otkazuju, kako bi drugima pruzili pomoc i preneli vazne i pravovremene informacije. Za proteklih 80 godina svoga postojanja radioamateri su uspeli da svojim signalima prekriju svaki pedalj zemljine kugle, prenoseci morzeove signale, teleprinterske signale, glas, fax pa i sliku.

Ukoliko mislite da bi craboban svet radiokomunikacija bio zanimljiv za Vas, pridruzite nam se, a mi cemo Vam nesebicno preneti svoja znanja i iskustva i uputiti Vas u jednu novu dimenziju gde daljina, granice, jezik, verska i nacionalna pripadnost nisu nikakva prepreka za komuniciranje.

Srdacan pozrav od radio-amatera radio kluba "Nikola Tesla" iz Raske.

Pripremio Radonjic Aleksandar